Arhiva Oznaka: Antika

Aleksandar LOMA – IZ ISTORIJE TOPONOMIJE PLJEVALJSKOG KRAJA

U skladu sa opštim znanjima o etničkoj prošlosti ovog dela Balkana, u pljevaljskom kraju, kao i uopšte na srpskoj teritoriji, valja računati sa tri glavna toponimijska sloja. Osnovni sloj je svugde onaj koji je nastao u jeziku čijoj teritoriji dato područje pripada, u našem slučaju – slovenski. U odnosu na njega izdvaja se jedan raniji – „pod-sloj”, ili supstrat, i jedan pozniji – „pri-sloj”, ili adstrat.

Prof. dr Svetlana LOMA – PROBLEMI IDENTIFIKACIJE, UREĐENJA I STANOVNIŠTVA MUNICIPIJA S.

U rimsko doba gornje Podrinje i Polimlje nalazilo se na istočnom rubu provincije Dalmacije. Granica prema Gornjoj Meziji išla je razvođem Drine i Ibra. U predrimsko doba to je bila zabačena oblast, van glavnih puteva kojima je rimska vojska prodirala u unutrašnjost Balkana.

Mr Gordana TOMOVIĆ – TRAGOVI STAROG RUDARENJA U TOPONIMIJI PLJEVALJSKOG KRAJA

Prema gledištu jednog onomatologa po dvostrukom srednjenemačkom izgovoru reči Zech – Tech za rudarsku jamu, dobila je ime reka Ćehotina, što bi trebalo da znači: reka koja protiče kroz rudišta. To, naravno, nije tačno. Zna se, naime, da ime Ćehotine potiče od stare srpske osnove tjeh – od koje je izveden naziv Tješen za izvorišni predeo i krak reke.

Branka GUGOLJ – PRILOG PROUČAVANJU RIMSKIH NADGROBNIH SPOMENIKA PLJEVALJSKOG KRAJA

Grobovi su oduvek bili predmet posebne pažnje i pijeteta. Prva
dužnost naslednika i članova jedne zajednice bila je da obeleže grob
pretka. Dešavalo se, naravno, i da pojedinci podižu sebi grobnicu i
nadgrobni spomenik još za života. Potreba da se grob obeleži nadgrobnim
spomenikom načinjenim od trajne građe, kao i da se spomenik obeleži
likovnim i pisanim znacima koji su nosili određenu poruku, nastali su iz
prirodne želje ljudi da njihovom fizičkom smrću ne nestane svaki trag o
njima i da daleka pokolenja pamte njihovo postojanje.
U tumačenju ideje o obeležavanju groba kamenom proučavaoci su
izneli različita mišljenja. S jedne strane stoji racionalističko
mišljenje po kome nasipanje humke od zemlje i kamena nad pokojnikom ima
za cilj da telo pokojnika zaš titi od napada životinj a, da proces
raspadanja ukloni od pogleda članova zajednice kojoj je pokojnik pripadao,
kao i da telo pokojnika i njegov grob zaštiti od pljačke. S druge strane
postoji i religiozno tumačenje nadgrobnog kamena ukorenjeno kod mnogih
naroda, po kome se duša pokojnika ili čak živog čoveka može skloniti v
kamen, pa je zadatak nadgrobnog kamena da u sebe primi pokojnikovu dušu.“
Venac od kamena je nekada imao funkciju omeđavanja posvećenog prostora
oko groba, dok su rečni beluci smatrani za personifikacije duša pokojnika.

GLASNIK BR. 10-11

  GLASNIK ZAVIČAJNOG MUZEJA KNJ. 10-11 TEMA BROJA sa 10. naučnog skupa ODNOS ISTORIJSKE DEMOGRAFIJE I POLITIČKE ISTORIJE (na primjeru Srednjeg Potarja i Polimlja) sa 11. naučnog skupa ISTORIJA I TRADICIJA (na primjeru Srednjeg Potarja i Polimlja)   Dr Siniša MIŠIĆ INOKOSNE PORODICE I ZADRUGE U SREDNJOVEKOVNOJ SRBIJI* Dr Ema […]