Mladoturska revolucija koja je počela 20. juna (3. jula po novom kal.)
1908. godine, otvorila je nova pitanja pred velikim silama i balkanskim
državicama. Turska je pokušapa revolucijom da preuredi samu sebe i tako
učini izlišnim program reformi porobljenih zemalja u njenom sastavu
kao i posredovanje sa strane. Postavljalo se pitanje šta će velike sile
smatrati politički važnim u mladoturskim težnjama i šta će sve preduze-
ti prema promijenjenim prilikama u evropskoj Turskoj. Srbija, Crna Gora
i Grčka imale su prema tome stav iščekivanja, a Bugarska je pripremala
proglas nezavisnosti. Osim Austro-Ugarske, sve druge velike sile bile
su manjeviše iznenađene preokretom i brzim razvojem prilika i izvjesno
vrijeme bile su samo promatrači.

Poslije ubistva crnogorskog knjaza u Kotoru 1860. godine. naslijedio
ga je sinovac Nikola, koji je kao mlad vladar težio da pošto-poto učvrsti
što prije vlast, jer ga je sudbina njegovog prethodnika na jedan način na to
i opominjala. On je to uspješno i činio, u početku uz pomoć oca, a Danilo-
vog brata Mirka, koji se takođe odlikovao brutalnošću, kao Danilo. Knjaz
Nikola nije se od njih mnogo razlikovao, mada je bio umješniji i svakako
razboritiji u svojim postupcima, mada, kako su ga opisali savremenici,
knjaz Nikola nije imao otmenu hladnokrvnost kneza Mihaila, ni plaho-
vitost svoga strica, nije imao ni kukavičluk kralja Milana, ni konstitu-
cionalnu prevrtljivost kralja Aleksandra, ali je u svemu ponajviše imao
osobina navedenih.

Pred kraj života, sad već počivši Vuksan Jovanov Mrdak iz Barica,
objavio je knjigu pod naslovom: „Zapisi jednog patriote“, Podgorica, 1998,
349 strana.
Vuksan Mrdak je, inače, prijeratni student beogradskog univerziteta
i pravnik čija je sudbina bila skopčana sa vremenom Drugog svjetskog rata,
uglavnom u zavičaju i široj okolini: pljevaljskom, bjelopoljskom, mojkovač-
kom i kolašinskom kraju.
Knjiga je dio autobiografskog rukopisa, napisanog u „svrhu komunika-
cije“ sa njegovim budućim potomcima. Ideja dajedan dio tih zapisa izdvoji
i publikuje, kako je naglašeno u uvodnom dijelu knjige, nastala je zato što
„savremeni akteri političke scene u Crnoj Gori ne samo da ne rade na po-
mirenju nacije, već insistiraju na nacionalnom razdoru koji su u II svjet-
skom ratu napravili komunisti“. Saznanje da će se, zahvaljujući aktuelnoj
politici, „naš Srpski narod i dalje dijeliti“, nije ga ostavilo na miru,
tim prije, kako sam kaže, što je bio svjestan da
neminovno vodi u građanski rat“.

Pljevaljski kraj, odnosno Raška oblast, bio je prema austrougarskim planovima prodora na istok, sljedeća oblast koju treba osvojiti na tom njenom strateškom vojnom i političkom putu. Iz tih razloga, Austro-Ugarska se oštro suprotstavila predlogu Rusije da se ova oblast podijeli između Srbije i Crne Gore.

Srednje Polimlje i Potarje, odnosno župne doline Lima sa pritokom Ljuboviđom i dio doline Tare, od davnina su privlačile ljude na naseljavanje. Poslije dolaska Slovena i formiranja prvih ranofeudalnih država, ova regija imala je značajnu ulogu, a najveći procvat je doživjela u doba Nemanjića u HIII vijeku, kada su rudnik i naselje Brskovo doživjeli „neslućen ekonomski prosperitet‘.