Arhiva Oznaka: Salih Selimović prof.

Salih SELIMOVIĆ, prof. – KARAKTERISTIKE NEKIH DEMOGRAFSKIH KRETANJA U OPŠTINI SJENICA NA PRIMERIMA MZ BARE I KLADNICA

Ovaj rad je deo širih autorovih multidisciplinarnih istraživanja Sjeničko-pešterske visoravni. Ovaj deo Srbije je veoma zanimljiv za istraživanja iz više oblasti i specifičnih tema. Međutim, prostor je retko sistematski i celovito istraživan i obrađivan u vidu sinteza. I ono što je rađeno bilo je uglavnom uzgredno i fragmentarno. Istorijska demografija je bila posebno zapostavljena. Doduše, migracioni procesi su bili dinamični, a Sjeničko-pešterska visoravan, kao i cela Stara Srbija, je bila i matično i etapno migraciono područje. I to je, uz ostale faktore, bitno uticalo i na ukupna demografska kretanja, kako ranije tako i u najnovije vreme. Posle Drugog svetskog rata, a posebno od kraja šezdesetih godina pa do početka 21. veka migracioni procesi i drastičan pad nataliteta su doveli do prave depopulacije ovog prostora. Nastale su i krupne promene u versko-konfesionalnoj i nacionalnoj strukturi stanovništva. Taj trend depopulacije i strukturnih izmena traje i dalje, što će sigurno imati i dalekosežne posledice.

Salih SELIMOVIĆ, prof. – KOMITSKI POKRET U OSLOBOĐENJU SJENIČKOG I PLJEVALJSKOG SANDŽAKA 1912. GODINE

Početkom 20. veka stanje u Raškoj oblasti ili nekadašnjem. Novopazarskom sandžaku bilo je obeleženo svakovrsnim nasiljem, pljačkama, ucenama i ubistvima najuglednijih ljudi. Turska vlast nije imala ni snage ni želje da to stanje sveopšte anarhije savlada i obezbedi imovinsku, pravnu i životnu sigurnost svim svojim građanima, a posebno onim najugroženijim, tj. Srbima hrišćanima. Ni posle izvođenja mladoturske revolucije (hurijet) 1908. godine, i pored početnog zadovoljstva i nadanja, stanje se nije bitno promenilo. Naprotiv, otpočeo je proces osmanizacije i izigravanja proklamovanih prava i sloboda za neturske narode. To stanje će dovesti do toga da će se veliki broj srpskih seljaka odmetati u šume i organizovati komitske grupe i čete. Te grupe i čete će odigrati značajnu ulogu u zaštiti srpskog hrišćanskog stanovništva od muslimanskih zlikovaca i odmetnika, a prvi će stupiti u borbu za oslobođenje u oktobru 1912. godine.

NAUČNI SKUP XV

Naučni skup XV, Program, Pljevlja

N a u č n i s k u p XV   SREDNJE POTARJE I POLIMLJE U VRTLOGU PRVOG SVJETSKOG RATA (Demografski, materijalni i kulturni gubici u ratovima 19-20 vijeka)   P R O G R A M   Subota, 15. novembar 2014.god. 19.00 sati, Sala SO Pljevlja Otvaranje Naučnog skupa   […]

Salih SELIMOVIĆ – GASTON GRAVJE O PLJEVLJIMA I NJEGOVOJ OKOLINI

Savremenom čoveku su potrebni odgovori o sadašnjosti i u tome je
smisao istraživanja problema prošlosti. Samo tako taj čovek, zapravo
društvo, može da donosi odluke o svojoj budućnosti.1 Istoričar Slavenko
Terzić o tome kratko kaže: „Sadašnjost se ne moze sagledati iz same ssbs.“2
Samo prošlost i sadašnjost daju i pravo i perspektivu za budućnost. Nema
kraja istorije, kako je mislio Fukujama. Ustvari globalizam hoće samo
jednu istoriju, istoriju moćnih. Ali, čovečanstvo ne čine samo moćni, a
pogotovo ne oni najmoćniji. Mnoge imperije su bile i prošle, a čovečan-
stvo i istorija su ostali, i ostaće.

Salih SELIMOVIĆ – GASTON GRAVJE O POTARJU I POLIMLJU

Stara Raška ili Raška oblast uvek je bila predmet izučavanja i opisivanja
mnogih putopisaca, političara, diplomata, obaveštajaca, ali i istoričara,
geografa, antropogeografa, etnologa. Još Karađorđevi planovi o
oslobođenju i okupljanju srpskih zemalja i restauraciji srpske državnosti
južno od Save i Dunava zabrinjavali su evropski Zapad, a posebno Habzburšku
Monarhiju koja je imala imperijalne planove prema našim zemljama a
posebno prema drevnoj Raškoj. Taj prostor između reka Drine i Ibra, Tare
i Zapadne Morave izuzetno je postao aktuelan u političko-diplomatskim
manipulacijama posle Berlinskog kongresa 1878. godine. Od tada je Austro-Ugarska
taj prostor smatrala svojim koridorom za dalju penetraciju na
Balkansko poluostrvo, ali i kao klin koji se uklještio između Srbije i
Crne Gore sprečavajući na taj način njihovo ujedinjenje. Ovaj prostor je bio
embrion srpske državnosti i duhovnosti, odnosno kulture uopšte srpskog
naroda kako u srednjem veku tako i u njegovom daljem istorijskom razvoju.
Kroz srednji i novi vek kao i u najnovije doba ovaj prostor je predstavljao
„kopču srpskih zemalja“, kako kaže naš istoričar Slavenko Terzić. Raška
oblast je i danas „živi most“ između centralne
i Hercegovine i Kosova i Metohije.