Arhiva Oznaka: Tara

mr Žarko LEKOVIĆ – MANASTIR DOVOLJA

U središtu visokih hercegovačkih bregova i u podnožju kolašin-
skih planina, naspram Durmitora a iznad obala valovite Tare nalazi
se manastir Dovolja, zadužbina slavnih Nemanjića. Manastir se nalazi
u podnožju sela Premćana, na desnoj obali rijeke Tare, nizvodno od ma-
nastira Dobrilovine 16 kilometara – 2 lA sata hoda, na jednom prilično
strmom brežuljku, čije strane padaju okomito u Taru. Iznad platoa na kome
je manastir, uzdiže se divna gora sa različitim vrstama šumskog drveća.
Oko samog manastira je divna ravnica koju su krasile razne vrste pitomih
voćki, koje i danas postoje. Između njih su podignuti bili konaci od tvrdog
materijala za prenoćište naroda. S desne strane manastira bio je naroči-
to sagrađen konak za igumana i kaluđere. Položaj na kom se nalazi mana-
stir je okrenut k jugu i nagnut k Tari. Brda preko Tare: Gradina, Crkvine,
Palež i Ristovac obrasla su borovom i jelovom šumom i zatvaraju vidik.1
Manastir je skoro na samoj obali Tare, ali je ponor iza njega tako dubok i
strm da se manastir ne vidi sve dok se ne dođe na samu ivicu stijene. Od
Brskova do Dovolje je u doba vladavine Nemanjića postojao stari put, na-
lik kolskom, dug 16 sati. Predanje veli i da je kod Kotlina ispod Premćana
bio grčki most na Tari.2 Manastiru su pripadala sela: Dovolja, Premćani,
Vaškovo, Borisavljevica, Kotlajići i Krupice. Manastir je bio sa svačim
i za svakoga „do volje” snabdjeven i po tome je dobio ime ..Dovolja”.

Mr Žarko LEKOVIĆ – KARAKTERISTIKE ISTORIJSKIH KRETANJA I EKONOMSKO STANJE PRENĆANA NA KRAJU XIX I POČETKOM XX VIJEKA U SVIJETLU DOKUMENATA IZ CRNOGORSKIH ARHIVA

Odlukama Berlinskog kongresa jasno je bilo označeno da sva sela na
desnoj obali Tare pripadaju turskoj teritoriji. U mnogim od ovih sela
stanovništvo se smatralo kao crnogorsko, pa mu je i odnos prema turskim
vlastima bio takav. Po naređenjima iz Carigrada turske vlasti su trebale
za nekoliko godina da izbjegavaju sukobe sa njim. U Prenćanima organa tur-
ske vlasti nije ni bilo, a sve međusobne odnose mještana regulisao je po-
granični crnogorski kapetan. Ovo selo, naseljeno Jezercima i Šarancima
na koje su se oslanjali, priznalo je tursku upravu tek 1886. godine. Naime,
tek je sredinom 1886. godine delegacija Prenćana saopštila paši u Pljevljima
da će davati desetinu i ostale dažbine, s tim da im se dozvoli da
osnuju svoj odred radi zaštite od kolašinskih Turaka sa buljukbašom na
čelu. Ubrzo potom u selu se već nalazila stanica turske posade.

Prof, dr Siniša MIŠIĆ – POTARJE U SREDNJEM VEKU

Kako je još Tanasije Pejatović, sada već davne 1902. godine, primetio: dolina Tare i njen sliv su karstnog tipa koji determinišu kanjoni, vrtače, zaravni i polja.1 Potarje čini dolina reke Tare stisnuta između velikih planina: Komovi, Obzir, Durmitor, Sinjavina i Bjelasica. Tara nastaje od Opasanice i Veruše na zapadnoj strani Komova, a površina sliva iznosi 1.899 km kvadratnih.

Mr Žarko LEKOVIĆ – TARA – GRANICA I SPONA CRNE GORE I PLJEVALJSKOG KRAJA

Među najzaostalijim krajevima na Balkanu koji su najduže bili pod tuđinskom vlašću svakako su Pljevaljski kraj i Zatarje. Područje koje je više vjekova bilo pod Turcima – sa etnički manje ili više raznorodnim i nekompaktnim stanovništvom, doseljavanim iz raznih pravaca i u razno vrijeme, najčešće iz Hercegovine, Crne Gore, Bosne i Albanije, sa izraženim vjerskim razlikama, sa slabim uslovima za privređivanje zbog nepovoljnog terena, nerazvijenih rječnih dolina,

Milić F. PETROVIĆ – MOST NA RIJECI TARI KOD BUDEČEVICE

Most preko rijeke Tare kod Budečevide bio je i ostao česta tema i inspiracija mnogih pjesnika, književnika, slikara, fotografa, filmskih poslenika, novinara, publicista, putnika prolaznika… U vezi sa njegovom izgradnjom i spajanja dvije obale ispredale su se mnoge priče, od kojih su neke dosezale do legende. Mnogi događaji i ljudske sudbine vezane su za ovaj most i njegovu okolinu.