Arhiva Oznaka: Pljevlja

Salih SELIMOVIĆ – PLJEVLJA U MEMOARIMA SIMONA JOANOVIĆA

Ko je bio Simon Joanović? Odgovor na ovo pitanje potrebno je dati od-
mah na početku ovog rada da bi se jasnije shvatili ciljevi i objašnjavanje
određenih pojava i zadataka koje je on kroz svoje memoare predstavio.
Simon Joanović je bio vicekonzul Austro-Ugarske u Beogradu od 1885.
do 1897. godine. Od 1901. godine obavljao je dužnost civilnog komesara u
Pljevljima. Ustvari, on je bio šef obaveštajne službe Austro-Ugarske za
Novopazarski sandžak.
Rođen je u Beču 1868. godine. Otac mu se zvao Hariton Joanović, a majka
Marija Vlahović, koja je bila pravoslavka. Simon Joanović je dugo živeo
u Beogradu i Cirihu.

Dr Ema MILJKOVIĆ – PLJEVLJA I PLJEVALJSKI KRAJ KAO ISTRAŽIVAČKA TEMA JUŽNOSLOVENSKE OSMANISTIKE

Period omeđen osmanskim zauzimanjem srpskih zemalja s jedne i Prvim
srpskim ustankom s druge strane zamišljene istorijske prave predstavlja
još uvek jedan od najslabije istraženih perioda srpske nacionalne isto-
rije. Uzroci takvog stanja ne samo u srpskoj, već u čitavoj južnoslovenskoj
istoriografiji mogu se objasniti najmanje dvema grupama razloga:
– nepristupačnost izvora relevantnih za takvu vrstu istraživanja
(osmanska građa se čuva prvenstveno u turskim arhivima u Istanbulu i An-
kari, za koje je u proteklim decenijama bilo izuzetno teško dobiti dozvole
za rad; iako je taj proces sada znatno olakšan, ostaje problem nedostatka
materijalnih sredstava za ovakvu vrstu istraživanja), i
– nedovoljan broj istraživača sa „specifičnom znanjima“ (poznavanje
osmanskog turskog jezika, diplomatike i paleografije) koji bi mogli pri-
stupiti ovom poslu.

Dr Gordana TOMOVIĆ – KTITORI MANASTIRA SVETE TOJICE PLJEVALJSKE

O nastanku manastira Svete Trojice i o njegovim osnivačima poznati
su različiti izvori, među kojima su najstariji zapisi u rukopisnim crkve-
nim knjigama koji se javljaju od 1537. godine, zatim dva ktitorska natpisa na
živopisu u prizidanoj priprati iz 1592. godine i tri signirane ktitorske
kompozicije, od kojih je jedna o osnivanju hrama u naosu, druga o osnivanju
priprate i treća o sekundarnom ktitoru priložniku, svi nastali posled-
nje decenije XVI veka. Za nesaglasne podatke iz natpisa i pisanih izvora,
a naročito za različitu sliku crkve na dvema ktitorskim kompozicijama,
ponuđena su relativno prihvatljiva rešenja, ali su i pored toga pojedina
pitanja ostala otvorena.1 Među njima se na prvom mestu postavlja pitanje
da li je tu postojalo starije crkveno sedište. Na osnovu poznate zabrane
turskih vlasti da se pravoslavni crkveni centri mogu samo obnavljati na
starim temeljima, a nikako podizati novi, pretpostavljalo se da je i crkva
Svete Trojice pljevaljske nastala na starijoj crkvenoj građevini.

Milić F. PETROVIĆ – PLJEVLJA U REPORTAŽAMA BEOGRADSKE ŠTAMPE 1918 – 1941.

Kada je 1918. stvoreno Kraljevstvo Srba Hrvata i Slovenaca naterito-
riji bivše Kraljevine Crne Gore bilo je 10 okruga, među kojima i Okrug
pljevaljski, 167 opština i 431.256. stanovnika. Okrug pljevaljski sačinja-
vala su dva sreza: Pljevaljski i Boljanićki.
Ukazom regenta Aleksandra od 30. juna 1919.’ riješeno je da se Ustav
Kraljevine Srbije od 5. jula 1903. zajedno sa svim zakonima Srbije proši-
ri i na 16. okruga u novooslobođenim krajevima, među kojima i na Okrug
pljevaljski. Ovim zakonskim aktom su Pljevlja i sva druga mjesta u Raškoj
oblasti, na Kosovu i Metohiji i u Makedoniji svrstana u isto područje
– Južnu Srbiju, kako su tada nazivani ovi krajevi.

Dr Marica MALOVIĆ-ĐUKIĆ – KOTORSKA I DUBROVAČKA ARHIVSKA GRAĐA O DROBNJACIMA U SREDNJEM VEKU

U istorijskoj literaturi je poznato da su Drobnjaci učestvovali u karavanskoj trgovini koja je povezivala Dubrovnik i Kotor sa gradovima u unutrašnjosti Srbije.1 Tako su oni često kao ponosnici prolazili kroz Pljevlja i pljevaljski kraj ili su, pak, na drugi način uticali na privredni život u pljevaljskoj obalasti u srednjem veku. Treba istaći da su se neki istaknuti pojedinci iz Drobnjaka vremenom obogatili trgujući i da su se potom naselili u pljevaljskom kraju. Tu su nastavili i dalje da se bave kreditnim i drugim unosnim poslovima. Jedan od njih je bio Skorovoj Vokšić sa svojim sinovima. Njegov najstariji sin Stjepan pominje se 1477. godine kao starešina džemata u nahiji Mileševa. Letnje stanište ovog katuna bilo je u Hranču, danas Ranče, oblast koja se prostire između Pljevalja i Prijepolja. U dubrovačkim izvorima pominju se dvojica sinova Skorovoja Vokšića, što znači da su bili dobro poznati u Dubrovniku, a pominju se i kao kućne starešine u pomenutom katunu. Istaknuti trgovci iz Drobnjaka počinju da se naseljavaju i u susednom Prijepolju, jednom od tranzitnih centara u trgovačkom prometu.