ELENA REGINA D’ITALIA / JELENA KRALJICA ITALIJE

mart 24, 2023

Postavka je pripremljena angažovanjem italijanskog Instituta za kulturu u Beogradu i Instituta za istoriju italijanskog Rizorđi-menta u Rimu. Posvećena je obilježavanju 70 godina od smrti Italijanske kraljice Elene, žene Kralja Vitorija Emanuela III, odnosno crnogorske knjeginjice/ princeze Jelene (ćerke knjaza, a kasnije kralja Nikole), u narodu poznate kao Jelena Savojska.

Ova izložba predstavlja svojevrstan nastavak serijala crnogorskog istorijata iz perioda s kraja 19. i početka 20. vijeka, koji je dat kroz drugačiju prizmu posmatranja.

Prethodnom izložbom ,,Život na crnogorskom dvoru”, posjetiocima smo predstavili dio svakodnevice života članova vladarske porodice Petrović Njegoš, dok je ova izložba posvećena jednoj od princeza, Jeleni.
U Evropi se, tada, nije mnogo znalo za Crnu Goru, njene vladare i vojskovođe, ali se znalo za naočitu, lijepu i pametnu crnogorsku kraljicu Italije – Jelenu, naučenu visokim manirima, koja je postala jedna od najcjenjenijih dama na evropskim dvorovima.

Italijanska Kraljica Jelena je rođena 8. 1. 1873. godine kao jedna od 9 kćerki, a 6. po redu od ukupno dvanaestoro djece knjaza Nikole i knjeginje Milene. Bila je predodređena za ženu visokog položaja. Za njenog krštenog kuma knjaz je izabrao ruskog cara Aleksandra II Romanova, čime su sve crnogorske knjeginjice dobile mogućnost školovanja na Institutu Smoljni u Petrogradu. To je bila i njihova ulaznica za veliki svijet, gdje su uz gospođice sa drugih evropskih dvorova učene lijepom ponašanju, pobožnosti, umjetnosti i raznovrsnim naukama.

Kneginjica/princeza Jelena je rano iskazala izuzetnu darovitost i svestranost. Pisala je poeziju, poznavala rusku, englesku i francusku književnost. Svirala violinu i klavir. Razvijala ljubav prema slikarstvu, dok je kasnije pokazala i sklonost prema arheologiji i numizmatici, te medicini i humanitarnom radu. Pripadala je savremenom svijetu i savršeno se uklapala u sliku o slobodnoj ženi koja sama bira svoj put.
Tako pametna, naočita, stasita, privlačila je pažnju gdje god bi se pojavila. S toga, nije ni čudo da je prilikom prvog susreta, na jednoj izložbi u Veneciji, 1895. godine zadobila naklonost princa Vitorija Emanuela III od Savoje, a već naredne prilike, na ceremoniji krunisanja ruskog cara, Jelena je prihvatila njegovu vjeridbenu ponudu. To je podrazumijevalo i neke korjenite promjene, koje njeni bližnji nisu odobravali.

Jelenina odluka je bila konačna. Prihvatila je rimokatoličku vjeru i promijenila ime u Elena, čvrsto uvjerena da se Bogu najbolje služi kroz ljubav prema bližnjem. Vjenčali su se 24. 10. 1896. godine.
Zajednički život princeze Jelene i princa Emanuela bio je skladan i ispunjen ljubavlju. Od 1900. godine vladali su kao kraljevski par na prestolu Italije do 1946. godine. Proglašenjem kralja Emanuela za cara Etiopije, 1936. god, a potom za kralja Albanije, i Elena je dobila titule carice Etiopije i kraljice Albanije.

Za sve to vrijeme, Jelena je svojim patrijarhalnim odgojem u slovenskom duhu bila privržena porodici kao majka petoro djece, a otmena i odmjerena kao kraljica Italije, te je veoma cijenjena na evropskim dvorovima. Iskazivala je izuzetnu brižnost i naklonost prema narodu, koju je naročito pokazala odlaskom u Mesinu, na Siciliji, i angažovanjem u humanitarnom radu nakon katastrofalnog potresa 1908. godine. Kasnije su joj, u znak zahvalnosti, podigli spomenik i pokrenuli postupak njenog proglašenja za sveticu. Rimski papa joj je dodijelio odlikovanje – Zlatnu ružu, kao znak podsjećanja na njene sjajne vrline koje su poput sjaja zlata i kao brilijantnost ruže među cvjetovima, a koja se rijetko dodjeljivala ženama.

Nesebičnu požrtvovanost kraljica je iskazala i tokom godina Prvog svjetskog rata kada je vilu, u Savoji, pretvorila u vojnu bonicu. Stekla je popularnost i međunarodnu slavu, zbog čega su joj velike evropske nacije dodijelile ordenje i odale priznanje. I početkom II svjetskog rata, 1939. godine, pokušala je da se obrati otvorenim pismom vladarkama tada 6 neutralnih evropskih zemalja sa molbom da se zauzmu da spriječe rat i zvjerska ubijanja.

Nakon neuspjeha Italije u II svjetskom ratu, kralj Emanuel je 1946. godine abdicirao i kraljevski par je izbjegao u Aleksandriju, u Egipat, gdje je nakon godinu dana kralj umro. Kraljica Jelena tada odlazi u Francusku, u Monpelje, gdje je živjela skromno, okružena najbližim članovima porodice. Umrla je u osamdesetoj godini života, 1952. godine.

Na fotografijama koje su predstavljene na ovoj izložbi, pored uobičajne forme koja je trebalo zadovoljiti monarhistički okvir, samo se u tragovima mogu nazrijeti skrivani obrisi unutrašnjih osjećanja kraljevskog para, koje nije lako uočiti. Zna se da različiti svjetlosni uslovi daju drugačiji izgled istom motivu. Stoga se i detalji na fotografijama mogu različito tumačiti, zavisno, kako od samog posmatrača, tako i od stanovišta njegovog posmatranja. Kao što ljudsko oko razlikuje 250 svjetlosnih nijansi, tako se i na fotografijama mogu zapaziti brojne, iako na prvi pogled skrivene, emocije i odrazi bliskosti.

Ova izložba samo je jedan vid povezanosti država Crne Gore i Italije. Ona se ogleda i u drugim vidovima saradnje, u pogledu očuvanja i valorizacije kulturne baštine, koja na ovim prostorima datira još od prije 20 vijekova.