PUTEVIMA HOMO SAPIENSA

novembar 25, 2021

Iako baštini eksponate atraktivne u svjetskim razmjerama, najveća vrijednost Zavičajnog muzeja Pljevlja ne ogleda se u bilo kom od pojedinačnih predmeta, već u činjenici da kolekcija Muzeja u kontinuitetu prati oko pedeset hiljada godina fizičkog i duhovnog prisustva čovjeka u pljevaljskom kraju. Idući ovom evolutivnom niti, postavka „Putevima Homo Sapiensa…“ predstavlja eksponate koji sadržajno dokumentuju osobenosti životnih stilova od srednjeg paleolita do antičkog doba. Kompleksnu priču o razvoju čovjeka težili smo da ispričamo u atraktivnom ambijentu prožetom autentičnim ilustracijama i pratećim sadržajima. Želja je bila da kreiramo postavku koja će biti relevantna profesionalcima, interesantna turistima i dopadljiva najmlađim posjetiocima. U svom dizajnu postavka kombinuje neka od rješenja koja se mogu naći u najprestižnijim muzejima današnjice. Grad bogate kulture i tradicije, kakav su Pljevlja, zaslužuje upravo jednu takvu muzejsku postavku.

Stalna arheološka postavka „Putevima Homo Sapiensa“ u Pljevljima otvorena je 19.11.2021. godine. Predstavlja kompleksan prikaz života na širem području Pljevalja, od prvih tragova prisustva čovjeka, preko različitih etapa istorijskog razvoja, sve do kraja antičkog rimskog perioda, do početka srednjeg vijeka. Podjeljena je u pet priča. Svaki period sastoji se od niza značajnih artefakata iz različitih etapa koji oslikavaju datu priču, izloženih u osvijetljenim vitrinama. Dodatne informacije pružaju tekstualni baneri, sa prevodima i na engleski jezik, koji pružaju mogućnost posjetiocima da se detaljnije upoznaju sa određenim praistorijskim i istorijskim razdobljima.

Praistorijski period predstavljen je nalazima sa područija paleontološkog lokaliteta Trlica, u okolini Pljevalja gdje je pronađena sedimentna pećina, na 925 m nadmorske visine, koja datira od prije oko 1.800.000 godina. Na postavci su predstavljeni fosilni ostaci različitih životinja, od kostiju južnog slona-Mamuta, do očnjaka sabljozubog tigra, velikog medvjeda, hijena, etrurskih vukova, kao i veliki broj zuba određenih životinja poput nosoroga, bizona i raznih fosila velikih jelena.

Period paleolita predstavljen je od prvih tragova i razvoja ljudske vrste, koji datira iz perioda od 50.000 godina prije naše ere. Prikazan je kompleksan proces evolucije čovjeka, koji prelazi put od majmunolikog bića do savremenog Sapiens sapiens čovjeka. U ovom djelu izložbe dostupni su predmeti od kamena, odbici i nukleusi koji su korišćeni u svrhu oružja i oruđa od strane našeg dalekog pretka Homo sapiensa. Svi nalazi potiču sa tri arheološka nalazišta koji se nalaze u gornjem kanjonskom dijelu toka rijeke Ćehotine: Pećina pod Gospića vrhom, Mališina pećina i Medena stijena.

Neolitski period predstavlja mlađe kameno doba, period prije 6.000 godina gdje je kamen i dalje u upotrebi ali gdje je čovjek postigao značajan evolucioni razvoj i u potpunosti promijenio način života, privrednu osnovu i društvenu organizaciju. Pripitomio je životinje, formirao stalno naselje i bavio se stočarstvom i zemljoradnjom. U ovom periodu ljudi stiču vještine za oblikovanje keramičkih posuda od gline sa početkom tehnike umjeća dekoracije. Razni pehari i fragmentovane posude krase vitrinu iz ovog perioda, kao i mnogi drugi predmeti poput kamenih sjekira, žrvnja i tegova za razboj, koji su se koristile za tkanje u tom periodu. Najzanimljiviji nalaz iz ovog perioda svakako predstavlja antropomorfna figurina iz ranog neolota. Božanstvo boginje plodnosti koja je uveliko bila poznata na ovom područiju pronađena je na lokalitetu Doganje, jednom od najznačajnijih neolitskih lokaliteta na širem područiju.

Dalji nastavak kroz muzejsku izložbu predstavlja i metalni period, od pre 3.000 godina. Osnovno obilježje ove epohe je upotreba metala. Razne vrste metalnog oružja: koplja, sjekire, noževi, alatke koje su bile u upotrebi, zauvjek su promijenili živote ljudi, uslovili brojne sukobe i raskid sa relativno spokojnim životom koji je vođen u ranijim periodima. Ono što je karakteristično za metalni period su kružne grobnice – tumuli, koje su pronađene na brojnim lokacijama, dok su arheološka istraživanja sprovedena na lokalitetima Doganje, Otilovići i Gotovuša. Veliki broj ukrasnih predmeta i nakita pronađen je u tumulima, što nam svjedoči o običaju drevnih naroda, o njihovom vjerovanju u zagrobni život i načinu sahranjivanja zajedno sa ličnim predmetima od vrijednosti.

Zadnji segment izložbene postavke predstavljaju predmeti iz rimskog perioda od I – IV vijeka naše ere. U neposrednoj blizini Pljevalja, u selu Komini smješten je, još uvijek najvećim djelom neistražen, rimski grad čije ime sa sigurnošću nije utvrđeno, zbog čega je u naučnoj literaturi prihvaćen naziv MUNICIPIUM S. O ovom periodu svjedoči preko 1.200 grobnih nalaza iz blizu 700 istraženih grobnih mjesta na nekropolama. Među nalazima su brojni značajni predmeti kao što su gvozdeni noževi, oružja, novčići, bronzane i srebrne fibule, primjerci srebrnog i zlatnog nakita (minđuše, ogrlice, privezci, broševi), nakita od perli, staklenog posuđa i pehara. Među njima se ljepotom i umjetničkom vrijednošću ističe skupocjena pehar-čaša – dijatreta. Predstavlja predmet od neprocjenjive vrijednosti, zbog činjenice da je u svijetu pronađeno još samo pet diatreta u cjelosti sačuvanih, dok je fragmentovanih oko dvadesetak. Ubraja se među najvrijednija pokretna kulturna blaga Crne Gore. Izrada diatreta karakteristična je za etapu poznog Rimskog carstva te se njihovo datovanje smiješta od oko 250 godine do sredine i rijetko IV vijeka nove ere. Nastala je najvjerovatnije u nekoj od čuvenih kelnskih radionica. Njihova proizvodnja zasnivala se na visokom empirijskom znanju staklara koji su pažljivim izborom sirovina, percepcijom boja i vrhunskim zanatskim umijećem dostigli vrhunac razvoja staklarske vještine u antici.

Način njihove izrade koji ni do danas nije u potpunosti rasvijetljen. Smatra se da je oblik diatrete prvo formiran duvanjem a potom je posuda umakana u staklenu masu najčešće druge boje. Nakon hlađenja drugi sloj stakla bi se potom rezao, brusio i tako dobijao mrežast ili figuralni ukras. Prema tome izdvajaju se dvije grupe diatreta: sa figuralnim ukrasom i sa mrežastim dekorom. Kod mrežastih dijatreta dekoracija obuhvata cio sud i u zavisnosti od ukrasa dijele se na nekoliko tipova. Najdekorativniji tip ima na vratu suda natpis, zatim slijedi okovratnik i mreža koja obuhvata jezgro, odnosno samu posudu. Natpis ispod oboda najčešće izražava želju ili zdravicu ispisanu na latinskom ili grčkom jeziku. Upravo takvoj vrsti pripada kominska dijatreta sa natpisom „VIVAS PANELLENI BONA“ što se prevodi kao zavjetna poruka – Živi Pan(h)elije u dobru (dobrom sjećanju).

Kao izuzetni predmeti dijatrete su bile u vlasništvu najpovlašćenijih članova rimskog društva. Bili su odraz raskoši, visokog staleža, ukusa i mode jedne epohe. Većinom su korišćene kao pehari za piće u posebnim prilikama, dok su neke diatrete predstavljale uljane lampe. Bez sumnje dijatreta iz Komina pripadala je uglednom i privilegovanom članu rimske zajednice u Municipijumu S koji se nije libio da pokaže raskoš i luksuz svog života. Natpis jasno govori da je bila posebno naručena i izrađena za njega, te nakon njegove smrti više nije mogla imati trofejnu i praktičnu funkciju. Stoga je pohranjena pored vlasnika kao dar za zagrobni život.

Kominska dijatreta pronađena je tokom velikih arheoloških iskopavanja Municipiuma S… 1975. godine na nekoropoli II u grobnici X, velikih dimenzija, sa više odaja i komora. Iz bezbjednosnih razloga nije izložena na muzejskoj postavci, ali se u izložbenoj prostoriji koja je njoj posvećena može vidjeti njen hologramski prikaz u prirodnoj veličini, dimenzija 14,9 cm visine i prečnika od 13,3 cm.

Stalnu arheološku postavka je osmišljena na moderan i autentičan i autentičan način zbog čega je od Muzejskog društva Crne Gore proglašena za najbolju izložbu u Crnoj Gori u 2021. godini. Obogaćena je različitim vizuelnim prikazima – svijetlećim ilustracijama, banerima, ekranima, tabletima, proektorima sa kojih se pružaju različiti sadržaji: prikazi 360 stepeni arheoloških lokaliteta, kviz u vidu lavirinta i video igrice po principu virtualne šetnje kroz određene etape u svrhu provjere znanja o našoj istoriji i razni drugi.

Posjeta stalnoj arheološkoj postavci pruža posjetiocima nestvaran doživljaj i mnogo korisnih informacija od značaja za opšte obrazovanje.

Dobro došli!

Stručni tim za pripremu postavke:

dr Branko Banović
šef stručnog tima
Ana Aranitović
koordinatorka stručnih aspekata postavke
Božidar Gluščević
koordinator dizajnerskih i tehničkih aspekata postavke
Dejana Drobnjak
Saradnica
Mirjana Knežević
Saradnica

Stručni saradnici:

mr Mile Baković
arheolog, Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore
mr Miloš Živanović
arheolog, Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore
prof. dr Dušan Mihailović
arheolog, Filozofski fakultet Beograd
Nikola Borovinić
arheolog, Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore