Poslije ubistva crnogorskog knjaza u Kotoru 1860. godine. naslijedio ga je sinovac Nikola, koji je kao mlad vladar težio da pošto-poto učvrsti što prije vlast, jer ga je sudbina njegovog prethodnika na jedan način na to i opominjala. On je to uspješno i činio, u početku uz pomoć oca, a Danilovog brata Mirka, koji se takođe odlikovao brutalnošću, kao Danilo. Knjaz Nikola nije se od njih mnogo razlikovao, mada je bio umješniji i svakako razboritiji u svojim postupcima, mada, kako su ga opisali savremenici, knjaz Nikola nije imao otmenu hladnokrvnost kneza Mihaila, ni plahovitost svoga strica, nije imao ni kukavičluk kralja Milana, ni konstitucionalnu prevrtljivost kralja Aleksandra, ali je u svemu ponajviše imao osobina navedenih.