„…Najveća vrednost ovoga kraja je čovek, seljak. On je najuporniji i najtvrdokorniji u našem narodu. Mahniti, svesni, durnoviti do najveće dinarske plahovitosti čuvar rodne grude. Stvaralac jezika, nosilac predanja, bespogodbeni stub nacionalni. Kao matica. Snažan, bez pregibanja, opor i gotov da rekne istinu otvoreno, grubo i tvrdo, i da iza te reči stoji čak ludo i na svoju štetu.

I danas, na stogodišnjicu osnivanja Srpske gimnazije u Pljevljima, još uvijek treba tražiti prave riječi koje treba da iskažu njenu prevažnu ulogu u kulturno-prosvjetnoj i nacionalnoj emancipaciji srpskog naroda na širokom prostoru Raške oblasti.