NAUČNI SKUP XIV

novembar 20, 2013

Naučni skup
XIV

PROSVETNI I KULTURNI ŽIVOT POTARJA I POLIMLJA
(povodom 200-godišnjice rođenja P.P.Njegoša)

P R O G R A M

Subota, 16. novembar 2013. god.
19.00 sati, Sala SO Pljevlja

Otvaranje Naučnog skupa

Radoman Risto Manojlović, direktor Zavičajnog muzeja

Gospodine Predsjedniče, uvaženi gosti, dame i gospodo, poštovani slušaoci Radio Pljevalja,

Dozvolite mi da vas pozdravim u ime Zavičajnog muzeja Pljevlja kao domaćina i organizatora ovog, četrnaestog po redu, naučnog skupa.

Posebno bih želio da pozdravim naše uvažene goste i da im se, i ovom prilikom, najljubaznije zahvalim što su se odazvali našem pozivu i uzeli učešće u radu ovog skupa. Hvala i svima vama koji ste spremni da nam posvetite vašu nesebičnu pažnju i cijenjeno vrijeme, ispratite naš rad i strpljivo saslušate saopštenja koja će biti podnijeta tokom ova dva naredna dana, kako svojim ličnim prisustvom ovde u sali, tako i putem talasa Radio Pljevalja. Iskreno se nadam da ćete iskoristiti priliku i svojim kreativnim diskusijama, osmišljenim pitanjima i sugestijama upotpuniti naš rad.

Ovaj skup smo naslovili: Prosvetni i kulturni život Srednjeg Potarja i Polimlja i posvetili ga aktuelnom jubileju, dvjestogodišnjici rođenja našeg velikog vladike i pjesnika, vladara i mislioca, Petra II Petrovića Njegoša, osnivača prve osnovne škole i prve štamparije, poslije srednjovjekovne obodske, u Crnoj Gori. Namjerno uz ime Njegoševo upotrebih pridjev naš, kako bih, bar na trenutak, izbjegao društvo dnevno-političke zloupotrebe, razapinjanja i razvlačenja njegovog nacionalnog identiteta, počev od srpskog, pa preko crnogorskog, do, srpsko-crnogorskog. Onaj, kome je do iskrene spoznaje mišljenja i osjećanja čak i po tom pitanju, saznaće to od njega samog i njegovih besmrtnih djela koja ga uzdižu u vanvremenske kosmičke prostore.

U izbor teme naučnog skupa povelo nas je, između ostalog i saznanje o dugoj tradiciji prosvetnog i kulturnog života ovih starih istorijskih oblasti. U različitim istorijskim epohama ispoljavali su se na različite načine – u srednjem vijeku tokom života pod osmanskom vlašću, u vrijeme nacionalnog preporoda i tokom postojanja jugoslovenske države u dvadesetom vijeku. Krajnji cilj nam je da ukažemo na glavna kulturna i prosvetna sjedišta i dostignuća, na osnovne prosvetne i kulturne pokrete, njihove glavne ideje i glavne ličnosti, a podrazumijeva se da ne mogu biti zaobiđeni ni prosvetni i kulturni uticaji drugih sredina.

To bi bile samo neke naznake koje iziskuju potrebu sveobuhvatnije opservacije ove, nadamo se veoma inspirativne teme, za koju će se, svakako, potruditi naši uvaženi gosti, učesnici ovog skupa. Time ćemo, iskreno se nadam, napraviti još jedan značajan iskorak u ukupnom rasvjetljavanju jedne zaista bogate i zanimljive kulturno-istorijske prošlosti, kakva se baštini u pljevaljskom kraju, a koja je, i pored svega do sada istraživački učinjenog, još uvijek nedovoljno istražena i prilično marginalizovana.

Kao što vam je i poznato, svi saopšteni referati biće publikovani u našem časopisu kako bi i ta najnovija istoriografska saznanja postala bliža i dostupnija, prije svega naučnoj i kulturnoj, a naravno i široj zainteresovanoj javnosti.

No, prije nego li pređemo na radni dio, iskoristio bih priliku da se izvinim svim kolegama koji su iskazali interesovanje za učešćem u radu ovog skupa, a koje, isključivo iz objektivnih razloga, nismo sve mogli uključiti u rad. Naravno, spremni smo, da sa zadovoljstvom objavimo njihove radove u novom broju našeg Glasnika, zajedno sa referatima koji će biti saopšteni večeras i sjutra veče.

Dozvolite mi i da se zahvalim svim prisutnim predstavnicima medija, posebno RTV Pljevlja koja nas redovno prati još od našeg prvog skupa i koja kroz svoje programe detaljno emituje naš cjelokupni rad, uključujuči i večerašnji direktni prenos putem Radio Pljevalja.

Posebnu zahvalnost dugujemo našem osnivaču, Opštini Pljevlja kao generalnom pokrovitelju ove manifestacije, a zahvalni smo im i na ljubaznom ustupanju ovog njihovog predivnog prostora u kome se nalazimo.

A sada bih zamolio predsjednika Opštine Pljevlja, gospodina Miloja Pupovića da nam se obrati.

Pozdravna riječ:
dr Miloje Pupović, predsjednik Opštine Pljevlja

Poštovani učesnici Naučnog skupa, poštovani posjetioci,

Ovaj naučni skup pada na dvijestotu godišnjicu rođenja Petra II Petrovića Njegoša, našeg velikog pjesnika, i duhovnog i svjetovnog vladara. U vrijeme Njegoševog života ovaj kraj nije bio u sastavu Crne Gore, ali njega je ovdašnji narod, kao i sav naš narod, prihvatio kao svog. U mom selu je živio starac za koga se pričalo da zna napamet cio Gorski Vijenac. Pamtim kako su se ljudi prema toj činjenici, i prema njemu odnosili sa posebnim poštovanjem. Nema dana da se ovdje Njegoševo ime ne pomene, ili se ne izgovori neka njegova misao.

Poštovani učesnici Naučnog skupa, vi koji imate urođenu strast za istraživanjem, bavite se naukom, privilegovani ste i u izvjesnom smislu vam je priznata izvrsnost. Istorija, kao što znate, nosi u sebi određenu emocionalnu obremenjenost, i uključuje u sebe socijalno – grupaška vjerovanja. Zato se neki ljudi pitaju je li moguće romantičarskog pjesnika naših naravi uklopiti u novo doba i u težnju da budemo bolji, ili kako to poneko kaže, da budemo ,,moderni’’? Kako da budemo bolji, a da ostanemo ono što jesmo? Svakako da je to moguće. Prosvećivanjem, samopoštovanjem i poštovanjem drugih istovremeno. Ta staza civilizovanosti, čestitosti i dostojanstva je prilično uska ali je ima. Danas u vrijeme informativnih tehnologija vlada višak informacija, a manjak znanja. Površna informisanost rađa mangupe, mešetare i manipulante. Stoga je svaka prava, u naučnoj raspravi, saopštena činjenica – istina. Ma kolika bila značajna ona je poučna i ohrabrujuća.

Ivo Andrić se cijelog svog stvaralačkog vijeka bavio Njegošem. Potvrdu za ovo nalazimo u spisku literature za doktorsku disertaciju koju je 1924. odbranio u Austriji, do teksta koji je objavio 1963. godine pod naslovom ,,Nad Njegoševom prepiskom’’. Za svoje crnogorske prvake, on (misli se Njegoš), kaže: ,,Teško onom koji je njihov glavar’’. A za svoje inostrane susjede Njegoš veli: ,,Od svega će odstupiti, i što se snažnom mišicom ne uzmogne održati, ono sve treba za ništa smatrati’’. Nulla fides est in pactis – Nijednom se ugovoru sa strancima ne može vjerovati. Eto šta je Andrić pored ostalog tražio i nalazio kod Njegoša. On je smatrao da treba osluškivati legende, te tragove kolektivnih ljudskih nastojanja kroz stoleća, i iz njih odgonetati, koliko se može, smisao naše sudbine, i naš put. Imamo li mi, i treba li nam boljih učitelja od Njegoša i Andrića?

Želim Vam uspješan rad.

U Pljevljima,
16. novembar 2013. godine