Diatreta, dragulj kulturne baštine, predstavlja vrstu luksuznog staklenog pehara, izrađenog od kristalnog bezbojnog stakla, reljefno ukrašenog. Karakteristična je za etapu poznog Rimskog carstva i odraz je vrhunca razvoja staklarske vještine u antici, kada se dekoracija podiže sa površine i obuhvata cijeli sud, kao mrežasta korpa.
Diatreta je korišćena u svečanim prilikama. Bila je kao kraljica večeri za trpezom moćnog gospodara ili samog cara, napravljena da pokaže ljepotu, da svjedoči o raskoši. Osim svoje primarne, praktične namjene, ovaj skupocjeni pehar bio je i odraz pripadnosti određenom staležu. Vrlo je bitna i njena estetska dimenzija jer se kroz nju reflektuje životni stil, ukus i moda jedne epohe. A onda, nakon mnogih pirova na kojima je predstavljana, diatreta je sahranjivana zajedno sa svojim vlasnikom.
Po načinu ukrašavanja mogu se izdvojiti dvije grupe diatreta, one sa figuralnom predstavom i mrežaste diatrete koje se smatraju estetski najsavršenijim, kod kojih dekor u vidu fine mreže obuhvata cijeli sud. Postoji više vrsta samih mrežastih diatreta, a razlkuju se po bogatstvu ukrasa. Najdekorativnije imaju na vratu suda natpis, zatim slijedi okovratnik i mreža koja obuhvata jezgro, odnosno samu posudu. Natpis ispod oboda najčešće izražava želju ili izreku ispisanu na grčkom ili latinskom jeziku. Rjeđe se na diatretama nalaze imena, kao što je to slučaj na kominskoj diatreti, sa imenom Panellenija.
Kominska diatreta pripada grupi mrežastih diatreta savršene izrade. Zvonoliki pehar je od prozračnog bezbojnog stakla i kobaltno plave mreže koja u tri reda prstenova sasvim slobodno obavija prehar. Natpis, koji se sastoji od 19 slova nije povezan sa mrežom, već stoji slobodno. Jedno slovo O je oštećeno, a poslednje slovo koje nedostaje, najvjerovatnije je slovo M(emoria). Natpis VIVAS PANELLENI BONA se može prevesti kao poruka – U slavu Panelenija. Visina diatrete je 14,9 cm, prečnik otvora 13,3 cm i baze 3,7 cm. Potiče iz IV vijeka nove ere, a izrađena je u jednoj od čuvenih kelnskih radionica. Način izrade diatreta dugo vremena je zaokupljao pažnju naučnika i izazivao različite teorije i pretpostavke, naročito proces izrade mreže koji ni do danas nije u potpunosti rasvijetljen. Smatra se da su mreža i pehar izrađivani iz jednog komada stakla. Osnova jezgra se umakala u obojenu staklenu masu i nakon hlađenja brusila se točkićima raznih oblika i dimenzija, tako da se dobijala mreža koja je za osnovu vezana staklenim stubićima. Majstori diatreta bili su pod posebnom zaštitom rimskih careva i imali specijalni tretman. Za života su mogli napraviti samo jednu, do dvije diatrete.
Tokom velikih arheoloških iskopavanja Municipiuma S… 1975. godine u nekoropoli II istražena je grobnica X, koja je bila velikih dimenzija, sa više odaja i komora, te sandučića za pepeo, sa bogatim grobnim prilozima – zlatnim minđušama i srebrnim fibulama. Unutar grobnice nalazio se grob, sagrađen od opeka vezanih malterom, a u njemu olovni sarkofag sa skeletom pokojnika i staklenim prilozima koji ukazuju na istaknuti društveni položaj sahranjenog pokojnika, muškarca pedesetih godina. Grobnica je davno opljačkana, ali su razbojnicima promakli skupocjeni stakleni predmeti koji su bili položeni pored ramena pokojnika, diatreta, amforismos, toaletna bočica vretenastog oblika i krčag.
Pronalazak kominske diatrete, kao jedne od malobrojnih potpuno sačuvanih u svijetu, bio je senzacija u naučnim krugovima. Ona i danas predstavlja jedno od najvrijednijih pokretnih kulutrnih dobara Crne Gore.