U središtu visokih hercegovačkih bregova i u podnožju kolašinskih planina, naspram Durmitora a iznad obala valovite Tare nalazi se manastir Dovolja, zadužbina slavnih Nemanjića. Manastir se nalazi u podnožju sela Premćana, na desnoj obali rijeke Tare, nizvodno od manastira Dobrilovine 16 kilometara – 2 i po sata hoda, na jednom prilično strmom brežuljku, čije strane padaju okomito u Taru. Iznad platoa na kome je manastir, uzdiže se divna gora sa različitim vrstama šumskog drveća. Oko samog manastira je divna ravnica koju su krasile razne vrste pitomih voćki, koje i danas postoje. Između njih su podignuti bili konaci od tvrdog materijala za prenoćište naroda. S desne strane manastira bio je naročito sagrađen konak za igumana i kaluđere. Položaj na kom se nalazi manastir je okrenut k jugu i nagnut k Tari. Brda preko Tare: Gradina, Crkvine, Palež i Ristovac obrasla su borovom i jelovom šumom i zatvaraju vidik.

Manastir je skoro na samoj obali Tare, ali je ponor iza njega tako dubok i strm da se manastir ne vidi sve dok se ne dođe na samu ivicu stijene. Od
Brskova do Dovolje je u doba vladavine Nemanjića postojao stari put, nalik kolskom, dug 16 sati. Predanje veli i da je kod Kotlina ispod Premćana bio grčki most na Tari.
Manastiru su pripadala sela: Dovolja, Premćani, Vaškovo, Borisavljevica, Kotlajići i Krupice. Manastir je bio sa svačim i za svakoga „do volje“ snabdjeven i po tome je dobio ime ..Dovolja“.