U središtu visokih hercegovačkih bregova i u podnožju kolašinskih planina, naspram Durmitora a iznad obala valovite Tare nalazi se manastir Dovolja, zadužbina slavnih Nemanjića. Manastir se nalazi u podnožju sela Premćana, na desnoj obali rijeke Tare, nizvodno od manastira Dobrilovine 16 kilometara – 2 i po sata hoda, na jednom prilično strmom brežuljku, čije strane padaju okomito u Taru. Iznad platoa na kome je manastir, uzdiže se divna gora sa različitim vrstama šumskog drveća. Oko samog manastira je divna ravnica koju su krasile razne vrste pitomih voćki, koje i danas postoje. Između njih su podignuti bili konaci od tvrdog materijala za prenoćište naroda. S desne strane manastira bio je naročito sagrađen konak za igumana i kaluđere. Položaj na kom se nalazi manastir je okrenut k jugu i nagnut k Tari. Brda preko Tare: Gradina, Crkvine, Palež i Ristovac obrasla su borovom i jelovom šumom i zatvaraju vidik.

Manastir je skoro na samoj obali Tare, ali je ponor iza njega tako dubok i strm da se manastir ne vidi sve dok se ne dođe na samu ivicu stijene. Od
Brskova do Dovolje je u doba vladavine Nemanjića postojao stari put, nalik kolskom, dug 16 sati. Predanje veli i da je kod Kotlina ispod Premćana bio grčki most na Tari.
Manastiru su pripadala sela: Dovolja, Premćani, Vaškovo, Borisavljevica, Kotlajići i Krupice. Manastir je bio sa svačim i za svakoga „do volje“ snabdjeven i po tome je dobio ime ..Dovolja“.

Tokom 1999. godine, Zavičajni muzej iz Pljevalja započeo je sa
realizacijom projekta obnove zarušenog manastira Dovolje. Ovaj srednjevjekovni
spomenik kulture i poznata srpska svetinja posvećana Uspenju Presvete
Bogorodice smješten je na desnoj obali rijeke Tare, u selu Premćani, 45
kilometara južno od Pljevalja. U pisanim izvorima prvi put se pominje 1513.
godine, mada se još uvijek pouzdano ne zna ni njegov ktitor ni tačno vrijeme
izgradnje. Narodno predanje kaže da je građen „za vrijeme Kosova”, a ima naučnih
indicija koje ukazuju da je nastao znatno ranije nego što govore istorijski
izvori. U svojoj istoriji više puta je spaljivan i obnavljan, a poslednji put je
stradao 1875. godine, u vrijeme ustanka u Hercegovini, da bi, nakon jednog
požara 1886. godine, kada je u potpunosti izgorio ostatak drvene građe, bio
definitivno napušten. U njemu je zamonašen čuveni srpski patrijarh Arsenije
Š Čarnojević, a na osnovu istorijskih izvora zasigurno se zna da su u
manastiru Dovolji preko sto godina čuvane mošti poznatog srpskog svetitelja
– Svetog Arsenija, naslednika Svetog Save na srpskom arhiepiskom prestolu.
Tokom svoje duge i svijetle istorije manastir je raspolagao bogatom
riznicom starih knjiga, srublja, i veoma starih rukopisa. Poznato je da je
i vladika Petar II Petrović Njegoš darivao Dovolju bogoslužbenim
knjigama koje je lično dobio od ruskog cara Nikolaja I. Svojim istorijskim
značajem i vrijednošću riznice, oduvijek je privlačio pažnju putopisaca,
hroničara i istraživača. Iz tih razloga 1875. godine obilazio ga je i
ruski konzul iz Sarajeva, čuveni putopisac, A. F. Giljferding.
Pljevaljski književnik i prosvetitelj Stevan Samardžić takođe se bavio
Dovoljom, bilježeći u jednom svom članku, iz 1905. godine, molbu lokalnog
stanovništva upućenu turskim vlastima da im se dozvoli obnova stradalog
manastira, koja očigledno nije uslišena. Interesovanje za Dovolju
pokazao je i Đurađ Bošković boraveći 1932. godine na licu mjesta da bi
godinu dana kasnije, u Glasniku skopskog naučnog društva, objavio svoja

Manastir Dovolja, sa crkvom posvećenom Uspeniju Presvete Bogorodice, smješten je na desnoj obali rijeke Tare kod sela Premćani, u zaseoku Dovolja, udaljen četrdeset pet kilometara južno od Pljevalja. Ktitor i vrijeme njegove gradnje još uvijek nisu pouzdano utvrđeni. Narodno predanje, koje je još 1905. godine u „Novoj iskri“ zapisao Stevan […]