Arhiva Oznaka: Crna Gora

Milić F. PETROVIĆ – DEMOGRAFIJA I DEMOGRAFSKA KRETANJA U PLJEVLJIMA 1918 – 1941.

APSTRAKT: U radu se polazi od saznanja da u Turskoj, gde su do 1912. pripadala i Pljevlja i u Crnoj Gori do 1918. nisu vršeni zvanični statistički popisi stanovništva. Daju se orjentacioni podaci savremenika o broju stanovnika, zanatskih i trgovačkih radnji u varoši Pljevlja koji se dosta razlikuju. Autor navodi i komentariše prikupljene podatke o broju stanovništva u Pljevljima i susednim mestima iz novooslobođenih krajeva iz 1919. i rezultate zvaničnih statističkih popisa o broju stanovništa 1921. i 1931. (ukupno i prema polu, veroispovesti, zanimanju i pismenosti), kao i popis zgrada, stanova i stoke.
KLJUČNE REČI: Pljevlja, Crna Gora, Srbija, popis, stanovništvo, muški, ženski, verosipovest, zanimanje, pismenost.

Mr Vukić ILINČIĆ – TAJNI UGOVOR CRNE GORE, SRBIJE I TURSKE U VEZI SA ANEKSIJOM BOSNE I HERCEGOVINE I PO PITANJU RAŠKE OBLASTI (SANDŽAKA) 1908. GODINE

Mladoturska revolucija koja je počela 20. juna (3. jula po novom kal.)
1908. godine, otvorila je nova pitanja pred velikim silama i balkanskim
državicama. Turska je pokušapa revolucijom da preuredi samu sebe i tako
učini izlišnim program reformi porobljenih zemalja u njenom sastavu
kao i posredovanje sa strane. Postavljalo se pitanje šta će velike sile
smatrati politički važnim u mladoturskim težnjama i šta će sve preduze-
ti prema promijenjenim prilikama u evropskoj Turskoj. Srbija, Crna Gora
i Grčka imale su prema tome stav iščekivanja, a Bugarska je pripremala
proglas nezavisnosti. Osim Austro-Ugarske, sve druge velike sile bile
su manjeviše iznenađene preokretom i brzim razvojem prilika i izvjesno
vrijeme bile su samo promatrači.

Vujadin MILANOVIĆ – PLJEVLJA PRIJE STO GODINA (u očima i svijesti jedne visokoobrazovne i oštroumne Engleskinje)

Crna Gora sigurno nije nikad imala zanimljivijeg, kontroverznijeg i
nevjernijeg stranoga gosta na svome tlu od Engleskinje Meri Edit Daram
(Magu Edith Durham), koju je početkom XX vijeka deset godina primala i
ispraćala kao svoga dragoga posjetioca i na koju je već od drugog dolaska
gledala kao na svoga prijatelja i saradnika u odnosima s Turcima i Arna-
utima tokom te cijele decenije. Žena koja je iza sebe ostavila sedam obim-
nih knjiga – a uz to i toliko članaka u engleskoj štampi, da bi činili još
jednu takvu knjigu – sve o Srbima i onim srpskim susjedima koji su im bi-
li vjekovni ljuti neprijatelji – o Albancima, Turcima, Austrijancima i
dr., igrala je važnu ulogu u međunarodnim poslovima Crne Gore i Evrope,
kao i susjeda Crne Gore. A naši istoričari nisu ništa znali o njoj prije
objavljivanja moga prevoda njene prve knjige i moje obimnije studije o njoj
u „Pogovoru“ uz taj prevod prije deset godina. Neki naši poznati istori-
čari bili su obavezni, i bili u prilici da se upoznaju s njenim radom, ali
su to pomalo nadobudno ignorisali, dok su je neki naši susjedi u zanosu
prikazivali kao nepobitnog svjedoka protiv srpskih aktera u istoriji tog
doba.

Mr Dejan GAZIVODA – ARHEOLOŠKI LOKALITETI NA PODRUČJU RIJEKE TARE

Rijeka Tara, duga 140 kilometara, najduža je rijeka u Crnoj Gori. Na
dužini od 78 kilometara, od Prošćenja i manastira Dobrilovine do Šće-
pan Polja, proteže se gorostasni kanjon Tare, najduži i najdublji u našoj
zemlji i Evropi, a drugi u svijetu (poslije kanjona Kolorado u SAD). Na
čitavoj ovoj dužini, Tara se probija kroz strme litice visoke i preko 1000
metara.1 Uža kanjonska dolina Tare ulazi u područje nacionalnog parka
Durmitor, čiji je jedan dio pod zaštitom UNESCO-a, kao jedna od zona
posebne zaštite2 i zaštićena je od strane Programa „Čovjek i biosfera“
(MAV).

Akademik Ljubomir ZUKOVIĆ – KULTURNA PANORAMA PLJEVALJA U ROMANU SVITANJE MILKE BAJIĆ-PODEREGIN

U romanu Svitanje Pljevlja su prikazana na razmeđu dva veka, devetnae-
stog i dvadesetog, i to u trenutku kad su se u tom kraju dramatično ukrstili
interesi dva zavojevača, Turske i Austrije, dve nezavisne srpske države,
Srbije i Crne Gore, i dve po mnogo čemu različite kulture. Sam kraj je bio
lišen snage i mogućnosti da samostalno izabere put kojim će krenuti u bu-
dućnost. Strepeo je, nadao se i strpljivo čekao štaće ga snaći. Jedno vreme
je neumitno odlazilo, a drugo se, puno neizvesnosti i čežnje, najavljivalo.
Narod je živo čuvao sećanje na to da je i ovim krajevima nekada „vladao
otac svetoga Save i njegovi našljednici“, a na tom se sećanju i temeljila
neugasla nada srpskoga življa. Kao u svakom burnom i prevratničkom vreme-
nu, interesi i želje narodne su se prilično oštro sukobljavale i razila-
zile. Jedni su više uvažavali glas srca, a drugi stomaka. Tako na pitanje
svoga brata Janka: uz koga je, ako se i dalje bude moralo nekome robovati,
Petko odgovara: „Ja, bogami, ni uz koga, nego gledam svoj džep. Nije mi lazum
ko će vladati samo nek bidne sve mirno i nek niko ne dira u moje imuće“.
Oni koji danas baštine ovu vrstu životne filozofije kazali bi: Neka vla-
da ko god hoće i kako god hoće, samo da živimo bolje.