Arhiva Oznaka: istorija

Salih SELIMOVIĆ – KARAĐORĐE PETROVIĆ U ISTORIJI I NARODNOJ TRADICIJI NA SJENIČKO-PEŠTERSKOJ VISORAVNI

APSTRAKT: Na Sjeničko-pešterskoj visoravni ni do danas nije zaboravljen boravak Petra Vasojevića, oca vožda Karađorđa. Bez obzira što je njegov boravak u pešterskom selu Žabrenu bio jedna relativno kratka epizoda ipak ostala je u narodnom pamćenju. U ovom selu žive brojne porodice muslimana Kučevića koji su bili pobratimi Petru Vasojeviću, štitili njegovu porodicu i na kraju spasili od osvete muslimana Topuzovića. Iako nije bio rođen na Pešteri, Karađorđe je prilikom oslobađanja Sjenice i Pešteri poštedeo selo Žabren od ratnih stradanja. Sjenički muslimani, sada Bošnjaci, imaju animozitet prema Karađorđu iako mu ne osporavaju junaštvo i pravednost. Karađorđevi potomci su uvek znali za svoje pobratime Kučeviće i bili su im uvek zahvalni. Kada se kralj Aleksandar ženio rumunskom princezom Marijom, Kučevići su bili
pozvani na svadbu. Kada su se Karađorđevići vratili u zemlju, najstariji Kučević ih je posetio u Beogradu. Prinčevi Tomislav i Aleksandar su u odvojenim posetama boravili kod svojih pobratima na Pešteri 2006. godine. Tako na Pešteri, u selu Žabrenu, i dalje živi uspomena na Petra Vasojevića, a posebno na Karađorđa Petrovića.
KLJUČNE REČI: Karađorđe, Žabren, Pešter, Kučevići, Turci, borbe, Sjenica, istorija, legenda.

Dr Branko BANOVIĆ – ”ISTORIJA PLJEVALJA” – OSVRT NA POLEMIKE IZ UGLA SAVREMENE ANTROPOLOGIJE (KOLIKO BI TEK METUZALEM IMAO PRIMJEDBI)

APSTRAKT: Namjera rada “ ’Istorija Pljevalja”- osvrt na polemike iz ugla savremene antropologije” (koliko bi tek Metuzalem imao primjedbi)”, jeste pokušaj da se u javnu sferu Pljevalja plasiraju određena razmišljanja o odnosu prošle realnosti i zapisa o istoj, a ujedno i pojasni distinkcija između kolokvijalne i naučne upotrebe koncepta tradicije. Povod za to bila je žustra i slojevita polemika koja se u Pljevljima razvila nakon izlaska iz štampe kapitalnog djela “Istorija Pljevalja”. Posebna pažnja odnosi se na razumijevanje uloge narativa u istorijskom pisanju.
KLJUČNE RIJEČI: Prošlost, istorija, realnost, narativi, tradicija, narativistička filozofija istorije

Dr Siniša MIŠIĆ – POLIMLJE I POTARJE U PUTOPISIMA XVI I XVII VEKA

Na putopise, kao važan istorijski izvor, pažnju je skrenuo još Jovan
Ristić, polovinom XIX veka. On je tom prilikom istakao da putopisci,
uprkos čestoj površnosti, donose vesti kojih nema u drugim vrstama izvo-
ra. Tom prilikom J. Ristić je načinio i prvi popis tada poznatih putopi-
sa.1 Pored svih slabosti putopisa kao istorijskog izvora (površnost, lič-
ni stav i impresija putopisca, nepoznavanje jezika i prostora) oni ipak
predstavljaju značajan izvor za istoriju, istorijsku geografiju, etnologiju.
Putopisci predstavljaju prisutne i neposredne svedoke dogaćaja i bez nji-
hovog prožimanja sa arhivskim dokumentima i drugom izvornom građom ne-
ma istorijske istine.2 Ipak, i pored svog značaja, putopisi još uvek nisu
iskorišćeni u potpunosti u našoj istoriografiji.

Akademik Zoran LAKIĆ – PERSONALIZOVANA ISTORIJA I DEPERSONALIZOVANA ISTORIOGRAFIJA

Nekada je neko rekao – istorija je biografija velikih ljudi. Mislio je na istorijske ličnosti.
To je značilo ponovo otvaranje za raspravu – starog pitanja o ulozi ličnosti kroz istoriju. Teza koja je uvijek imala svoje pristaše i žestoke oponente.