Arhiva Oznaka: Potarje

Dr Siniša MIŠIĆ – POLIMLJE I POTARJE U PUTOPISIMA XVI I XVII VEKA

Na putopise, kao važan istorijski izvor, pažnju je skrenuo još Jovan
Ristić, polovinom XIX veka. On je tom prilikom istakao da putopisci,
uprkos čestoj površnosti, donose vesti kojih nema u drugim vrstama izvo-
ra. Tom prilikom J. Ristić je načinio i prvi popis tada poznatih putopi-
sa.1 Pored svih slabosti putopisa kao istorijskog izvora (površnost, lič-
ni stav i impresija putopisca, nepoznavanje jezika i prostora) oni ipak
predstavljaju značajan izvor za istoriju, istorijsku geografiju, etnologiju.
Putopisci predstavljaju prisutne i neposredne svedoke dogaćaja i bez nji-
hovog prožimanja sa arhivskim dokumentima i drugom izvornom građom ne-
ma istorijske istine.2 Ipak, i pored svog značaja, putopisi još uvek nisu
iskorišćeni u potpunosti u našoj istoriografiji.

mr Žarko LEKOVIĆ – MANASTIR DOBRILOVINA I NJEGOVA ULOGA U POLIMLJU I POTARJU

Crkva je predstavljala važan činilac u društvenom i političkom raz-
vitku Polimlja i Potarja. Ona je skoro hiljadu godina, sve do XIX vijeka,
bila gotovo jedini nosilac i predstavnik prosvete, pa je postavila i sve
glavne osnove za kulturni progres. Mnogi njeni predstavnici u prošlosti
su pokazali diplomatske sposobnosti u političkim i državnim poslovi-
ma, kao i veliko rodoljublje. Njihovaje zasluga što je snažno izgrađena, raz-
vijena i očuvana nacionalna svijest, i pod njihovim odlučujućim uticajem
se vodila viševjekovna borba za slobodu i ujedinjenje.

Salih SELIMOVIĆ – GASTON GRAVJE O POTARJU I POLIMLJU

Stara Raška ili Raška oblast uvek je bila predmet izučavanja i opisivanja
mnogih putopisaca, političara, diplomata, obaveštajaca, ali i istoričara,
geografa, antropogeografa, etnologa. Još Karađorđevi planovi o
oslobođenju i okupljanju srpskih zemalja i restauraciji srpske državnosti
južno od Save i Dunava zabrinjavali su evropski Zapad, a posebno Habzburšku
Monarhiju koja je imala imperijalne planove prema našim zemljama a
posebno prema drevnoj Raškoj. Taj prostor između reka Drine i Ibra, Tare
i Zapadne Morave izuzetno je postao aktuelan u političko-diplomatskim
manipulacijama posle Berlinskog kongresa 1878. godine. Od tada je Austro-Ugarska
taj prostor smatrala svojim koridorom za dalju penetraciju na
Balkansko poluostrvo, ali i kao klin koji se uklještio između Srbije i
Crne Gore sprečavajući na taj način njihovo ujedinjenje. Ovaj prostor je bio
embrion srpske državnosti i duhovnosti, odnosno kulture uopšte srpskog
naroda kako u srednjem veku tako i u njegovom daljem istorijskom razvoju.
Kroz srednji i novi vek kao i u najnovije doba ovaj prostor je predstavljao
„kopču srpskih zemalja“, kako kaže naš istoričar Slavenko Terzić. Raška
oblast je i danas „živi most“ između centralne
i Hercegovine i Kosova i Metohije.

Prof, dr Siniša MIŠIĆ – POTARJE U SREDNJEM VEKU

Kako je još Tanasije Pejatović, sada već davne 1902. godine, primetio: dolina Tare i njen sliv su karstnog tipa koji determinišu kanjoni, vrtače, zaravni i polja.1 Potarje čini dolina reke Tare stisnuta između velikih planina: Komovi, Obzir, Durmitor, Sinjavina i Bjelasica. Tara nastaje od Opasanice i Veruše na zapadnoj strani Komova, a površina sliva iznosi 1.899 km kvadratnih.

Dr Slavenko TERZIĆ – AUSTROUGARSKA ISTRAŽIVANJA SREDNJEG POLIMLJA I POTARJA (1878 – 1908 )

Govoriti o austrougarskim istraživanjima Srednjeg Polimlja i Potarja znači govoriti o tome kako jedna organizovana država, velika sila, radi na proučavanju zemalja prema kojima ima nedvosmislene političke pretenzije. Ona prvo želi da krajnje sistematično prouči te oblasti, a zatim, da na osnovu tih rezultata, gradi svoju političku strategiju i, po mogućnosti, menja politički i kulturni identitet u pravcu koji će odgovarati njenim dugoročnim strategijskim interesima.