Mjesečne Arhive: mart 2014

VELIKI NARODNI TIPAR – Šaljivo-stoki i ilustrovani listić za uzdanicu Srbinovu 1893-1895.

VELIKI NARODNI TIPAR - Šaljivo-stoki i ilustrovani listić za uzdanicu Srbinovu 1893-1895.

Zahvaljujući blagočestivoj i nesebičnoj darežljivosti potomaka porodice Tanasija i Rista Pejatovića, u Zavičajnom muzeju iz Pljevalja formirana je zasebna muzejska zbirka pod nazivom „Zaostavština porodice Pejatović”. Pored brojnih muzejskih predmeta, umjetničkih djela, rukopisa i dokumenata, poklon-zbirka Pejatovića, na 78 strana, sadrži devetnaest kompletnih i dva nekompletna broja, od ukupno dvadeset […]

Miroslav LAZIĆ, Mitra CEROVIĆ – STANOVNIŠTVO PLJEVALJSKOG KRAJA OD VI STOLEĆA PRE HRISTA DO ROMANIZACIJE

Prva pisana zapažanja o starinama pljevaljskog kraja potiču iz pera
dubrovačkih poslanika koji su se 1792. godine, na putu u Carigrad, naš-
li u Pljevljima (Taslidži). Međutim, tek su krajem XIX stoleća započeta
proučavanja antičkih spomenika i natpisa iz Pljevalja, od kojih su neke
objavili Momzen i Artur Evans – znameniti engleski arheolog koji je
Pljevlja posetio krajem XIX stoleća. Ubrzo, 1899. godine, usledila su
i prva iskopavanja o kojima je pisao K. Pač, da bi posle više od šest
decenija, 1964. godine, u Kominima bila započeta sistematska arheo-
loška istraživanja zaštitnog karaktera, kojima su rukovodili dr Dra-
goslav Srejović i dr Aleksandrina Cermanović-Kuzmanović, profesori
arheologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Ovim iskopavanjima,
sprovedenim u dve istraživačke kampanje (od 1964. do 1967. godine i od
1970. do 1975. godine), obuhvaćena je samo nekropola u Kominima, dok je
prostrano i utvrđeno naselje ostalo neispitano. Rezultati istraživanja
prevazišli su očekivanja i najvećih optimista, jer je sadržaj otkrivenih
grobnica i grobova bio izuzetan. Setimo se samo nadaleko čuvene dijatrete
i prelepog zlatnog nakita koji je krasio lepotice iz antičkih Pljevalja
(Cermanović-Kuzmanović 1998).

Dr Mira RUŽIĆ – KOMINI (MUNICIPIUM S…) U SVETLU NOVIH ISTRAŽIVANJA

Arheološko nalazište Komini kod Pljevalja poznato je arheološko
nalazište još tokom XIX veka. U radu je dat kratak istorijat istraživanja
koji nas podseća na velikane svetske i naše arheologije, istraživače ovog
rimskog grada u zaleđu provincije Dalmacije. Prikazani su rezultati si-
stematskih arheoloških iskopavanja nekropola I i II, obavljenih u periodu
od 1964. do 1976. godine, ali i novi podaci dobijeni iskopavanjima loka-
liteta I’pac) tokom 2007. i 2008. godine. Oni nam upotpunjuju sliku o gradu
koji je doživeo nagli procvat krajem II veka, vrveo od života tokom III veka,
a potom se sredinom IV veka ugasio. Misteriju njegovog nestanka donekle
nam osvetljavaju iskopavanja obavljena 2009. godine u selu Otilovići. Tu
je, pored ostataka antičke nekropole, otkrivena i ranohrišćanska crkva s
grobnicom.

Dr Marica MALOVIĆ-ĐUKIĆ – DELATNOST KOTORSKOG VLASTELINA I TRGOVCA PETRA BUGONA (BUGONOVA) U PRVOJ POLOVINI XIV VEKA

Petar Bugon stupa na poslovnu i javnu scenu u Kotoru 1326. godine
kao zreo poslovan čovek. Već krajem 1326. javlja se kao sposoban i uspešan
trgovac. On ulazi već tokom 1326. godine u kreditne i trgovačke poslo-
ve, ne samo sa Kotoranima i susednim Dubrovčanima, već i sa poznatim
trgovcima iz Venecije. Kada se rodio Petar Bugon nema vesti. O Petrovom
detinjstvu i ranoj mladosti izvori ćute. Oba brata, Petar i Toma Bugon,
istovremeno stupaju na javnu i poslovnu scenu u Kotoru. Petar se bavio
trgovačkim poslovanjem i sklapao je mešovita trgovačka društva sa svojim
sunarodnicima. Dubrovčanima i Mlečanima. Zahvaljujući uspešnom bav-
ljenju trgovinom stekao je veliki kapital, koji je ulagao u nepokretnu imo-
vinu u Kotoru i Srbiji. On je, kao svi veliki trgovci, istovremeno davao
i uzimao kredite, posebno onda kada mu je bio potreban gotov novac da bi
ga investirao u robu. Petar se javlja u Kotoru u ulozi poverioca, jemca i
dužnika. Trgovao je solju, metalima (srebrom i olovom) i drugom robom.

mr Žarko LEKOVIĆ – MANASTIR DOVOLJA

U središtu visokih hercegovačkih bregova i u podnožju kolašin-
skih planina, naspram Durmitora a iznad obala valovite Tare nalazi
se manastir Dovolja, zadužbina slavnih Nemanjića. Manastir se nalazi
u podnožju sela Premćana, na desnoj obali rijeke Tare, nizvodno od ma-
nastira Dobrilovine 16 kilometara – 2 lA sata hoda, na jednom prilično
strmom brežuljku, čije strane padaju okomito u Taru. Iznad platoa na kome
je manastir, uzdiže se divna gora sa različitim vrstama šumskog drveća.
Oko samog manastira je divna ravnica koju su krasile razne vrste pitomih
voćki, koje i danas postoje. Između njih su podignuti bili konaci od tvrdog
materijala za prenoćište naroda. S desne strane manastira bio je naroči-
to sagrađen konak za igumana i kaluđere. Položaj na kom se nalazi mana-
stir je okrenut k jugu i nagnut k Tari. Brda preko Tare: Gradina, Crkvine,
Palež i Ristovac obrasla su borovom i jelovom šumom i zatvaraju vidik.1
Manastir je skoro na samoj obali Tare, ali je ponor iza njega tako dubok i
strm da se manastir ne vidi sve dok se ne dođe na samu ivicu stijene. Od
Brskova do Dovolje je u doba vladavine Nemanjića postojao stari put, na-
lik kolskom, dug 16 sati. Predanje veli i da je kod Kotlina ispod Premćana
bio grčki most na Tari.2 Manastiru su pripadala sela: Dovolja, Premćani,
Vaškovo, Borisavljevica, Kotlajići i Krupice. Manastir je bio sa svačim
i za svakoga „do volje“ snabdjeven i po tome je dobio ime ..Dovolja“.